السبت، 20 سبتمبر 2025


NIKADA NIJE KASNO

Royal Club for Literature and Peace 

NIKADA NIJE KASNO

Cvija Peranović Kojić

NIKADA NIJE KASNO

Nisam stigla kasno...

Samo sam dolazila

onim putem

kojim je duša

htjela da ide.

Dok su godine prolazile

kao tihe sjenke pored mog prozora,

pisala sam pjesme

koje niko nije čuo –

osim mene.

Nosila sam ih u sebi

kao što drvo nosi

nevidljive krugove vremena,

kao što dijete nosi glas

svoje majke u pogledu.

Pisala sam...

u tišini,

a riječi su letjele kao ptice

i same pronalazile

svoje nebo.


Dugo nisam znala

da ono što pišem ima težinu...

Da je to naslijeđe,

šapatima prenošeni snovi

onih koji nisu stigli da ih izgovore.


Kasnije sam naučila –

to je dar.

Naučila sam živjeti

s tišinom, čežnjom,

s nevidljivim teretom prepoznavanja.


Psihologija mi je otvorila vrata,

ali pjesma je prva pokucala.

Duh je govorio prije uma

i sve je već bilo tu –

čak i kad nisam znala da jeste.


Sad znam -

sve što nisam razumjela

čekalo je mene

da sazrim, da se vratim –

i da shvatim

da krugovi vremena

nikada ne prestaju.

🌿🌿🌿

NEVER TOO LATE

I did not arrive late...

I was simply walking

the path

my soul wanted to follow.

While the years were passing

like silent shadows by my window,

I was writing poems

that no one heard –

except me.

I carried them within

as a tree carries

the invisible rings of time,

as a child carries the voice

of its mother in its gaze.

I wrote...

in silence,

and the words flew like birds,

finding their own sky.

For a long time, I didn’t know

that what I was writing had weight...

That it was heritage,

dreams whispered and passed on

by those who never managed to speak them.

Later I learned –

it is a gift.

I learned to live

with silence, with longing,

with the invisible burden of recognition.

Psychology opened doors for me,

but poetry was the first to knock.

The spirit spoke before the mind,

and everything was already there –

even when I didn’t know it was.

Now I know –

everything I didn’t understand

was waiting for me

to mature, to return –

and to realize

that the rings of time

never end.

Cvija Peranović Kojić

documentation: Waffaa Badarneh 



ليست هناك تعليقات:

إرسال تعليق