السبت، 31 أكتوبر 2026


Poema viejos)

Royal Club for Literature and Peace 

Poema viejos)

Dra HC. Martha Acosta González


29/10/2026

Dra HC. Martha Acosta González

S. Zalema Yaraví

P. Cuba

DAR

(Poema viejos)

 "SIN NOMBRE"


Me arrebató la suerte, el deseo oculto

Devuelto al invierno en mis pesadillas

Quedando exangüe, cual si fuese arbusto

Que se va muriendo entre las orillas.


El frío intenso me caló los huesos,

Me sentí morir de tanta tristeza

Y maldije amores, fútil como esos

Que el alma yeren con tanta aspereza.


Para renacer me inventé un estío

Y lo he pintado "color rosicler" 

Escribo poemas hermosos, sin nombres,


Donde en cada verso, hay un sueño mío

Que le niega espacio a todos los hombres

Que han helado el alma de una mujer.

documentation : Waffaa Badarneh 




*جُرْحُ الأُسُودِ 💪*

النادي الملكي للأدب والسلام

*جُرْحُ الأُسُودِ 💪*

بقلم الشاعر المتألق : اشرف سلامة 

*جُرْحُ الأُسُودِ 💪*

ارْتَعَدَتِ القِرَدَةُ

فَالأَسَدُ جَرِيحْ


تَعَالَتِ الصَّرَخَاتُ

فَالجُرْحُ بِهِمْ قَدْ يَطِيحْ


بَكَتِ الأَفَاعِي

زَرَفَتِ الدُّمُوعَ التَّمَاسِيحْ


اسْتَغَاثَتِ الجُرْذَانُ

فَالزَّئِيرُ وَاضِحٌ صَرِيحْ


انْكَمَشَتِ الذِّئَابُ

أَعَدَّتِ الخَنَازِيرُ ضَرِيحْ


حَزِنَتِ الأَشْبَالُ

وَمُؤَازَرَةٌ دُونَ تَصْرِيحْ


أَدْمَعَتِ السَّمَاءُ

وَالنُّبْلُ فِي شُحٍّ شَحِيحْ


تَزَيَّنَ العَرِينُ وَاثِقًا

وَاسْتَعَدَّ لِاسْتِقْبَالٍ مَلِيحْ


فَالجُرْحُ إِلَى شِفَاءٍ

وَلِسَانُ الصَّبْرِ فَصِيحْ


وَلَا يَعِيرُ اللَّيْثُ قَرْحًا

وَيَعْبَأُ الجَبَانُ بِالتَّلْمِيحْ


*_د. أشرف سلامه

لسان البحر_*

توثيق : وفاء بدارنة 





PRUGA BANOVIĆI - BRČKO 

Royal Club for Literature and Peace 

PRUGA BANOVIĆI - BRČKO 

Jusuf Vejzović - Juka

PRUGA BANOVIĆI - BRČKO 

Pruga zmijolika duga

Svjetlucavog sjaja.

Sa gmazovskim vozovima

Dva grada spaja.


Sa radom uz pjesmu 

Omladinskih ruku djelo.

Redali pragove i šine

Odvažno i smjelo.


Motiv je sloboda bila,

Iz krvavih ofanziva.

I lijepa budućnost,

Koju svaka mladost sniva.


Ostade stara pruga 

Kao pomen vječni -

Da smo nekad zajedno 

Svi živjeli srećni.


Jusuf Vejzović - Juka

Država: Bosna i Hercegovina 

Grad: Tuzla, 30. 10 2026. godine

documentation : Waffaa Badarneh 



*** حين تنتصر الجيرة،   ***

النادي الملكي للأدب والسلام

*** حين تنتصر الجيرة،   ***

بقلم الشاعر المتألق : اشرف ضلع

*** حين تنتصر الجيرة،   ***

تصمت الخلافات وتتصالح القلوب...

ليست العبرة أن نختلف، فالحياة لا تخلو من اختلاف، وإنما العبرة كيف نعود بعد الاختلاف، وكيف نترك للود بابا مفتوحا تعبر منه القلوب إلى المصالحة.


الحمد لله أن انتهت الجلسة العرفية بالتصافح والتسامح، وعاد الود ليجمع ما فرقته الأيام، وانتصر مبدأ الجيرة، واعتلت طيبة أهل القرية عرش العلاقات، لتؤكد أن الأصول الطيبة لا تغيب، وأن معدن الناس الأصيل يظهر وقت الشدائد.


فنحن لسنا مجرد جيران جمعتنا حدود البيوت والطرقات، بل تجمعنا روابط صهر ونسب وعشرة ودم، وعلاقات ممتدة لا تمحوها لحظة غضب، ولا ينبغي أن تهزها سحابة عابرة.


فلنطو صفحة ما مضى، ولتمح هذه الأيام من ذاكرة الجميع، لا أن تبقى حكاية تتناقلها الألسن، بل أن تصبح درسا نطوي به الخلاف ونفتح به صفحة جديدة عنوانها المحبة والاحترام وحسن الجوار.


لا غالب بين أهل القرية ولا مغلوب، فالجميع أهل، والجميع أصحاب حق في أن يعيشوا متحابين متصافين.


حفظ الله أهل القرية، وأدام بيننا المودة وصلة الرحم، وجعل بيوتنا عامرة بالخير، وقلوبنا أوسع من كل خلاف.


فالخلاف مهما طال عابر، أما الجيرة والنسب والأصل الطيب فباقية ما بقيت الحياة.

توثيق : وفاء بدارنة 



***  Poeta virtual. ***

Royal Club for Literature and Peace 

***  Poeta virtual. ***

Olga Lidia Sánchez Rico

Muchas felicidades para todos los poetas virtuales.

Gracias por sus lecturas y por acompañarnos cada día queridos amigos lectores...


***  Poeta virtual. ***

En mi enamorado corazón

ser poeta virtual es mi afición,

enamorada de la vida

enamorada del amor

enamorada de todo aquello

que haga volar mi imaginación.

Yo escribo porque me gusta,

porque me nace del alma,

me produce tanta calma

el que tenga tu atención.

Si te robó una sonrisa,

si al leerme no hay prisa,

si una palabra de aliento

alivia con sentimiento,

se cumpliría mi misión.

Destellos del alma mía

que brotan del corazón,

letras que son engarzadas

para atraer al lector,

con un alma soñadora

caminando siempre voy,

con mensajes positivos

un poeta virtual soy,

que siempre creé en la premisa,

de que haya un mundo mejor.

D.R.A.

Olga Lidia Sánchez Rico

Poetisa Azteca Artesana de Letras (seudónimo)

México 🇲🇽

31 Octubre

documentation : Waffaa Badarneh 




JER TI JESI…

Royal Club for Literature and Peace 

JER TI JESI…

Cvija Peranović Kojić

***  JER TI JESI…***

Ako te uporedim sa svjetlošću dana, možda se nikada noć ne bi spustila u našu mirnu luku – ostali bismo vječno budni…

Umorili bismo se od žagora ljudi, nemilih doživljaja… Izgubili bismo energiju za ono najljepše u nama – sjaj u očima, radost u srcu i snagu za bolje sutra.

Navukle bi se koprene, mrene, i ne bismo prepoznali ispružene ruke, smjele korake i osmijehe što trepere na rubovima usana…

Ako bih te uporedila sa ehom ili talasom, možda bi se sjene poigrale s nama, a mi bismo, lepršavi, zaspali u hladu života i izgubili iskru koja nas drži budnima, koja nas hrabri da ne odustanemo od sljedećeg koraka.

Svijet zbog nas nije postao, ali ga ipak možemo učiniti ljepšim, mekšim… ljubaznijim i opravdati ovo naše bitisanje u ograničenom vremenu.

Možemo dijeliti darove koji se pamte u srcu i ostaviti trag za one koji će doći, za one koji su već tu s nama – samo je potrebno da ih vidimo i prihvatimo…

Potrebno je da ih osjetimo najnježnijim čulima svoga bića.

Ako te uporedim sa životom, što i jesi, značilo bi da smo besmrtni.

I da oduvijek postojiš i da ćeš uvijek postojati, neograničena vremenom.

Samo ćeš povremeno ogrtati plašt, skidati ga sa sebe i poklanjati majci zemlji, a novostečenim iskustvom okititi se kao najljepšim cvijećem iz rajske bašte.

I neću da te poredim, jer ti jesi…

Moja, jedna, jedina, neponovljiva…

Vječna… koja poznaješ razloge i strme puteve koji se ukrštaju u vremenu i prostoru, za nas i zbog nas.

Iako si kao zrno pšenice, ipak si dovoljno velika i plodonosna.

Vrijedna ljubavi, poštovanja i smisla postojanja.

🌿🌿🌿

FOR YOU SIMPLY ARE…

If I were to compare you to the light of day, perhaps night would never descend upon our peaceful harbour – we would remain awake forever…

We would grow weary of the clamour of people, of painful experiences… We would lose the energy for all that is most beautiful within us – the sparkle in our eyes, the joy in our hearts, and the strength to face a better tomorrow.

Veils of mist would cloud our vision, and we would fail to recognise outstretched hands, courageous steps, and smiles trembling at the corners of lips…

If I were to compare you to an echo or a wave, perhaps the shadows would play with us, and we, light as feathers, would fall asleep in the shade of life, losing the spark that keeps us awake, that gives us courage not to abandon the next step.

The world did not come into being because of us, yet we can still make it more beautiful, gentler… kinder, and give meaning to our existence within the limits of time.

We can share gifts that remain treasured in the heart and leave a trace for those who are yet to come, for those who are already here beside us – we need only to see and embrace them…

We need to feel their presence through the most delicate senses of our being.

If I were to compare you to life itself, which you are, it would mean that we are immortal.

That you have always existed and will always exist, unbound by time.

From time to time, you will simply wrap yourself in a cloak, take it off and offer it to Mother Earth, adorning yourself with each new experience as though with the loveliest flowers from the Garden of Paradise.

And I shall not compare you to anything, for you simply are…

Mine, my one and only, irreplaceable…

Eternal… you who know the reasons and the steep paths that cross through time and space, for us and because of us.

Though you are like a grain of wheat, you are still vast enough to bear fruit.

Worthy of love, respect, and the meaning of existence.

© Cvija Peranović Kojić

documentation : Waffaa Badarneh 




Tragom crvene cipelice

Royal Club for Literature and Peace 

Tragom crvene cipelice

Kimeta Soso

Tragom crvene cipelice.

I misli mi sretne, sudaraju se na putu, tragovima crvene cipelice,

dok zavirujem u  cvijetne rajske bašte, prepune mirisa i ljepote.

Venama mi ljubav kulja svje jače i diže se strast poput plimnog vala, da i duša zna. 


Nisam sama.

Samo prazna duša može biti usamljena u ovom prelijepom  prizoru raskošnih boja i mirisa, isprepletenih pjesmom ptica, zujanjem pčela, sto se slade i leptirova u stalnom letu sa cvijeta na cvijet. 

I kolibriči se zavlače i svojim dugim kljunom sisaju med.

Pogled mi ne miruje.

I on leti sa cvijeta na cvijet, pa zastane u tom pejzažnom prizoru na sve strane. 

Ote se uzdah sjete na moju avliju i svu njenu ljepotu, kao ovu. 


Crvena ciplelica me čeka. 

 Idem ja dalje u sreči pronaći nove cvijetne avlije, dušu razgaliti, ljepote se nahraniti, i pažljivo sve spremiti u onu svoju  staru seharu, i obući svoju crvenu ciplelicu, k'o nekad.

Život je lijep u svakom pronađenom trenu življenja ko ga pronađe. 

Umjetnik I pjesnik 

Kimeta Soso 

Bosna I Hercegovina

documentation : Waffaa Badarneh